Kulturna baština

Fond kulturnih dobara Dubrovačko-neretvanske županije čini vrlo veliki broj vrijednih kulturnih dobara. Prema podacima i evidenciji Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine i Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku na području Županije nalazi se ukupno zaštićenih i preventivno zaštićenih 535 nepokretnih kulturnih dobara, od toga je 486 zaštićenih i 49 preventivno zaštićenih kulturnih dobara.

Prema podacima Konzervatorskog odjela u Dubrovniku i Zavoda za prostorno uređenje Dubrovačko-neretvanske županije na području Županije nalazi se 1968 evidentiranih kulturnih dobara. Ukupan broj zaštićenih i preventivno zaštićenih, te evidentiranih nepokretnih kulturnih dobara u Dubrovačko-neretvanskoj županiji iznosi 2.503.

Dubrovnik i okolica

Bogatstvom kulturne baštine i njezinom turističkom valorizacijom na području Dubrovačko-neretvanske županije, ali i cijele Republike Hrvatske, prednjači Grad Dubrovnik. Cijeli Grad Dubrovnik jedan je veliki kulturno-povijesni spomenik. Najprepoznatljivija odrednica koja definira fizionomiju povijesnoga grada Dubrovnika i daje mu onaj karakteristični, u cijelom svijetu znamenit izgled jesu njegove netaknute gradske zidine, koje u neprekinutom tijeku dugom 1940 metara obuhvaćaju grad. Ta kompleksna tvorevina, jedan od najljepših i najčvršćih tvrđavnih sustava na Mediteranu, sastavljena je od niza utvrda, bastiona, kazamata, kula i odvojenih tvrđava.

Najpoznatija i najmonumentalnija je okrugla kula Minčeta koja je sa svojim raskošnim kruništem bila stoljećima simbolom slobode Dubrovnika, a i danas dominira Gradom. Monumentalne zgrade i najljepši primjerci dubrovačke arhitekture smješteni unutar gradskih zidina su: Knežev dvor, Palača Sponza, Orlandov stup, crkva sv. Vlaha – stolna crkva sa riznicom, Dominikanski samostan i crkva, Franjevački samostan, isusovačka crkve Sv. Ignacija, Mala i Velika Onofrijeva česma, te glavna gradska ulica – Placa (Stradun), koja je jedinstveni primjer dvorane pod vedrim nebom.

Uz bogatu materijalnu baštinu te iznimno vrijedne, a ograničene prostorne resurse, treba se istaknuti i važnost nematerijalne kulturne baštine. Festa Svetog Vlaha, prigodna proslava svečeva blagdana 3. veljače, neprekidno traje od 972. godine do danas, upisana je 2009. godine na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine. Klapsko pjevanje koje se njeguje ne samo u Dubrovniku nego i uzduž čitave obale, također je upisano na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine. Dubrovački govor i dubrovačko-primorski ples linđo upisani su na Nacionalnu listu nematerijalnih kulturnih dobara.

Srednjevjekovni Cavtat, preteča Dubrovnika, gradić je što se po urbanističkom planu izgradio na južnim padinama poluotoka s dvije, duboko pristupačne uvale. Stoljećima je građen po kanonima dubrovačkog sklada i u svim je povijesnim razdobljima imao stvaratelje čija su djela istinska vrijednost. Kulturna i povijesna priča jedinstvenih i prirodnih ljepota čita se i priča u neprekidnom slijedu. Kuća Vlaha Bukovca, Mauzolej obitelji Račić, Zbirka Baltazara Bogišića, Pinakoteka crkve sv. Nikole, Zavičajni muzej Konavala samo su neki od primjera koji čuvaju vrijednu književnu, muzejsku i arhivsku građu povijesti ovoga kraja.

Tvrđava Sokol ili Soko Grad, najveća je i po smještaju u brdskom prijevoju prema Bosanskom zaleđu izuzetno važna utvrda iz vremena Dubrovačke Republike. Izgrađena je na lokaciji Ilirske i Rimske fortifikacije, o čemu svjedoče ostaci keramike i rimske cigle u njenim zidinama. Svojim oblikom prilagođena je prirodnoj stijeni na kojoj je izgrađena, a bojom kamena srasla u okoliš. Sa Soko Grada ispod kojeg se nalazi i memorijalna i grobišna crkva Gospe od Sokola, pruža se jednistven i najkompletniji pogled na čitave Konavle.

Dubrovačko primorje s otocima

Najstariji povijesni podaci i arheološki nalazi, ostaci keramičkih plitkih posuda i kostura nađenih u Močiljskoj i drugim spiljama po Dubrovačkom primorju dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno već u mlađem kamenom dobu, pa i prije (8000 do 3000 godina pr. Kr.). Tragove su u ovom prostoru ostavili Iliri, Grci, Rimljani, Istočni Goti, Bizant i mnogi drugi. Svjedoče nam to razrušene kamene ilirske gradine i gomile, rimski sarkofazi, nekropole, natpisi u kamenu, ostaci crkve zvane Rotonda u blizini naselja Ošlje, srednjovjekovni nadgrobni spomenici-stečci, brojni natpisi uklesani u kamenu.

Na Pelješcu se značenjem baštine ističu urbana cjelina Stona s Malim Stonom, Stonske zidine kao obrambeni zid i jedan od najvećih srednjovjekovnih fortifikacijsko-urbanističkih pothvata u ukupnoj dužini od 5.5 km, sa 40-tak kula i 5 tvrđava, predloženi za upis na UNESCO-vu Listu svjetske baštine i Orebić kao pomorska baština.

Što se tiče otoka, kulturna baština je najbolje valorizirana na Lastovu, Mljetu i Korčuli.

Nacionalni park Mljet obuhvaća gotovo 5400ha, uključujući i morski pojas 500m od obale, otočića i hridi, te tako zauzima otprilike trećinu otoka. Slana jezera, Malo i Veliko, najistaknutije su lokacije ovog područja i važan geološki i oceanografski fenomen. Cijela površina Parka iznimno je bogata životom, a o važnosti njegove zaštite svjedoče i brojne endemske i ugrožene vrste. NP Mljet neće razočarati ni ljubitelje kulturne baštine, zahvaljujući svojim brojnim arheološkim nalazištima i nasljeđu predaka kojim odišu stara otočna naselja. Benediktinski samostan smješten na jednoj od najljepših lokacija na ovim prostorima, otočiću sv. Marije u Velikom jezeru, najposjećenija je znamenitost nacionalnog parka.

Kulturna baština otoka Lastova izvanredno je očuvana i svjedoči o različitim povijesnim razdobljima. Rimljani su Lastovo zvali Carskim otokom, a o prošlosti svjedoče i prekrasne građevine od bijelog kamena – obiteljske kuće iz XV. I XVI. stoljeća. Arhitektura otoka je specifična zbog izrazito interesantnih dimnjaka, tzv. fumara i terasa – sulara koji daju svojevrsni pečat lastovskim vizurama. Uz ulice i fumare, specifične su i skalinade. Na otoku ima više od 40 crkava i kapelica. Najstarija od njih je crkvica sv. Luke iz XI. stoljeća, a u naselju Ubli su iskopine starokršćanske bazilike iz VI. stoljeća. Već četiri stoljeća Lastovo njeguje staru tradiciju pučkog karnevala – Poklada čiju važnost je prepoznalo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i uvrstilo ga na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara.

Burna prošlost otok Korčule svakako je ostavila trag u gradu koji se ističe svojom bogatom kulturno povijesnom baštinom, koja je posebno vidljiva u staroj gradskoj jezgri. U tom kontekstu od brojnih vrijednih kulturnih spomenika u gradu svakako valja spomenuti gotičku katedralu sv. Marka s vrijednom unutrašnjošću (14. i 15. st.), zatim palaču Arneri s renesansnim dvorištem, te palaču Gabrielis iz 16. stoljeća u kojoj je od 1957. godine smješten Gradski muzej. Nadalje, važno je spomenuti i Biskupsku palaču koja sadrži bogatu Opatsku riznicu (17. st.), zatim Gradsku vijećnicu iz 16. stoljeća, kapelu Gospe od Ploča iz istog vremena, kulu Mali revelin s kraja 15. stoljeća, crkvu sv. Mihovila (15. st.), kulu Revelin (15. st.), crkvu Svih svetih (15. st.), polukružnu kulu Tiepolo i kulu Barbarigo, dominikanski samostan s crkvom sv. Nikole (16. i 17. st.) te tvrđavu sv. Vlaha koju su 1813. izgradili Englezi. Također, kao posebnu turističku senzaciju u gradu važno je istaknuti rodnu kuću poznatog moreplovca Marka Pola. Korčulanska moreška, bojni mačevni ples uvršteni su na listu zaštićenih nematerijanih kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Dolina Neretve

Neretvanski kraj više nego neki drugi prostori natopljen reliktima povijesti. Kulturnu baštinu neretvanskog kraja predstavlja Arheološki muzej Narona – sagrađen 2007. godine iznad hrama što je podignut oko 10.pr.Kr. u čast cara Augusta i predstavlja prvi muzej „in situ“ u Hrvatskoj. Na površini od oko 1000 kvadratnih metara nalazi se 900 eksponata pronađenih u hramu, na forumu ispred njega i cijelom lokalitetu antičke Narone.

Nadalje, važno je istaknuti Ornitološku zbirku Prirodoslovnog muzeja Metković koja je prvi puta za javnost otvorena 1952. godine. U zbirci se nalazi 368 preparata, među kojima su primjerci gotovo svih vrsta do sada zabilježenih na području Neretve i jedna je od najvećih ornitoloških zbirki u Europi.

Sela Vid i Prud nikli na ostatcima drevne Narone i dolina Neretve poznata kao „posljednja delta Europe“ oblikuju kulturnu baštinu Dubrovačko-neretvanske županije.

Na području od Neretve pa sve do Konavala, na različitim lokacijama nalazimo primjerke ranosrednjovjekovna baštine – mnogobrojne kamene stećke i nekropole. Lokalitet u Dubravici, uz crkvu svete Barbare i lokalitet Novakove greblje u Dubrovačkom primorju predstavljaju najsačuvanije i najljepše lokalitete sa stećcima u nas, te su kandidati za uvrštavanje na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Kulturna baština Dubrovačko-neretvanske županije bogata je višestoljetnim povijesnim nasljeđem koje danas predstavlja značajno kulturno blago i svjetsku turističku atraktivnost.